Moć i ranjivost ruke

 

Budući da spremam tekst o Ruci ovih dana sam posvećen intenzivnijem razmišljanju o tom čudesnom dijelu tijela, pa tako kopam i po nekim arhivama a listam knjige i časopise, a i rukopise, u rasponu od nekoliko stoljeća koji se tiču Ruke i svega što ona ovisno o strujama vremena je predstavljala.  Probat ću da budem kratak, pošto ko voli duga pisanja danas izuzev ako se nije dohvatio kakve knjige uz kahvu ili čaj pod probeharalom voćkom. 

Odnos prema našem tijelu uvijek je zalazio u različite sfere interesovanja, no što se tiče Ruke, sad su mi tri sfere pod interesovanjem: industrijska, teološka i politička. Opet je to 19. stoljeće mjesto gdje se može krenuti s literaturom o Ruci i odnosu prema njoj koji se naglo mijenja tokom industrijalizacije.

Ima tu nekih podudaranja s trenutnim strujanjima, samo ne potpuno istih naravno. Te 1833. Charles Bell objavljuje "The Hand", a period je to u kojem se pojavljuje i "Frankenstein". Viktorijansko vrijeme industrijalizacije, kulturalnih polemika o "Stvaranju", "Dizajnu", industrijalizaciji, vrućem pitanju odnosa prema "Mašinama". Fabrike zauzimaju krucijalno mjesto, a o Ruci se piše na dva načina: ona je u isto vrijeme alat svih alata, dio ljudskog tijela kojim se stvara materijalna kultura; ali i kulturno pamćenje ne bi bilo moguće da nije Ruke.

S druge strane Ruka je u industrijsko-mašinskim firmama ta koja najprije strada. Hrpa je toga napisano upravo o Ruci koja mnoge radnike ostavlja na milost i nemilost života nakon što im Ruka stravično strada tokom rada za mašinama. O tome imate super štivo Petera J. Capuana, "Victorian Hands: The Manual Turn in Nineteenth-Century Body Studies". Thomas Carlyle 1829. piše kako prsti jednog tkalca bivaju zamijenjeni željeznim prstima što proces tkanja obavljaju brže. Bio je to period gdje se Ruka slavi ali uz dominantnu melanholiju vremena u kojem ljudi sve više u javnosti postaju vidljivi kao tijela kojima nedostaje kompletna Ruka, prsti itd. Dio tijela koji se stoljećima smatrao ljudskom posebnošću i slavio od Aritotela i Galena do Šekspira i Bulwera postao je najranjiviji dio tijela. 

Sada su polemike često, barem one koje sam ja čitao, okrenuta u dva smjera: a) AI koji  utječe na white-collar desk-based poslove što je drugačije od ove industrijske melanholije o povrijeđenoj Ruci jer tada se primarno govorilo o radnicima u fabrikama, b) Robotizacija/AI kao mogući potpuni supstitut za čovjeka, nije više riječ o jednom dijelu tijela nego kompletnom tijelu. U toj priči se javlja govor o amortizaciji, šta više košta, tako da nije samo govor o tome šta je i ko pametniji već i šta je ekonomski isplativije i učinkovitije u svakom aspektu. Dakle, 19. i 21. stoljeće se glede tijela i Ruke u mnogo čemu podudaraju, ali kao i uvijek, postoje i znatne razlike. 

Drugi dio glede Ruke koji mi je zapravo uvijek privlačio pažnju je političko-teološke prirode. To se najprije može svesti na metaforu vidljive i nevidljive Ruke. U tom spektru figurativne upotrebe Ruke uvijek tu i tamo se pojavljivala političko-teološka Ruka unutar islamske tradicije u onoj čuvenoj predaji "ukoliko neko među vama uvidi neko zlo neka ga promijeni Rukom". Ukoliko ne može Rukom pa onda slijede niži nivoi, verbalna osuda ili individualna prezrenost srcem. U kur'anskom tekstu Ruku na nekoliko mjesta gdje se spominje razumijevam kao moć agentnosti i u tom smislu se može posmatrati i ovo predanje. 

Mislim da je u navali loše pisane riječi ova predaja vrlo skaradno tumačena primarno kroz prizmu vidljive ruke na steroidima koja djeluje prohibicionistički i paternalistički. To je dosta štete napravilo. No, svijet nije tako jednostavan, pa u liberalno-demokratskim društvima je uspostavljen taj jedan balans između te dvije Ruke, u političkoj i ekonomskoj sferi. Promjenu Rukom sam nekad u tinejdžersko doba i malo kasnije posmatrao kroz tu prohibicionističko-paternalističku sferu no u zrelije doba rekao bih da je ta Ruka prevashodno simbol agentnosti. Dakle, zahtijeva se djelovanje a ne povučenost i povlačenje pred stvarima koje se valjaju rješavati na dobrobit svih. A kakva će biti agentnost pa to ovisi o mnogim faktorima. Ma o čemu da se govori kada je riječ o srazu tih dvaju Ruku (vidljive i nevidljive) agentnost se prožima kroz: prohibiciju, aboliciju, regulacije i deregulacije. Svaka od njih ima opet neke svoje varijacije ovisno o nivou (ne)dopustivosti a društva i njihove kulture uveliko ovise o tome na kojoj strani se više vežu Ruke, onoj državnoj ili ovoj civilnoj i, na koji način.