Pax Economica

Knjiga koju sam tek završio s čitanjem je skoro objavljenja, naslova Pax Economica – Left-Wing Visions of a Free Trade World, a autor je Marc-William Palen. Ova knjiga je dokumentovana historija kad, ko i gdje se zalagao za promicanje slobodne trgovine među pobornicima lijevih politika. Uglavnom smo naviknuti na to da biti lijevo je biti protiv osnovnih ideja slobodne trgovine (free trade), što međutim historijski nije precizno. Historijski, promicanje ideja slobodne trgovine i stvaranje nadnacionalnih institucija je vrlo heterogen pokret, mnogo više nego li je to slučaj u svakodnevnom političkom jeziku razdvajanja lijevih i desnih orijentisanih politika. Palenova knjiga je u mnogo čemu, rekao bih, dopuna knjige Land and Liberalism Andrewa Phemistera. I ona počinje s 19. stoljećem, te je još jedna od onih knjiga što vas nedvosmisleno vraćaju u stoljeće, koje je zaista jedno od centralnih stoljeća ljudske historije.

Knjiga počinje sa satiričnim mjuziklom Georga i Ire Gershwin, Strike Up the Band. Ovaj satirični mjuzikl iz 1927. godine se vrti oko priče o ekonomskom protekcionizmu. Glavni protagonist priče, Horace J. Fletcher, proizođač sira, se raduje novim povećanjem carinskih dažbina na uvoz sira iz inostranstva. Ta odluka će dovesti do toga da Švicarska uzvrati istom mjerom, a mjere protekcionizma će u konačnici dovesti do militarističkih sukoba. Ovaj vrlo jednostavan mjuzikl poslužio je Palenu da započne priču o ljevičarskoj tradiciji stremljena ekonomskom kosmopolitizmu, anti-imperijalizmu i miru, a nasuprot toga ekonomski nacionalizam se svrstavao uz imperijalizam i rat. Pax Economica sažima priču o globalističkim idejama poteklim iz 19. stoljeća iz kojih će se kasnije izroditi Liga nacija, UN, EU i WTO, sve institucije koje danas žestoko napadaju ideolozi nacionalnog-konzervativizma.  

Slobodno-trgovinski anglo-francuski sporazum iz 1860-te ili Cobden-Chevalier sporazum otvorio je vrata nadama kako je došla nova era, otjelovljenja u ekonomskom liberalizmu, tržišnim integracijama i ekonomskoj međuovisnosti koja će kreirati ekonomsku saradnju a ne ratove. Nažalost, to  nije bilo tako, a nade koje su postojale bile su prevaziđene periodom formiranja nacionalnih država, slamanjem imperija, u konačnici i suprotstavljenom ekonomskom vizijom sadržanom u ekonomskoj bibliji protekcionizma, The National System of Political Economy (1841). Autor ove knjige je Friedrich List, njemačko-američki ekonomski teoretičar. Da stvar bude gora po devetnaestostoljetne promotore ekonomskog liberalizma, SAD u 19. stoljeću započinje svoj program protekcionističkih mjera, poznatih pod nazivom američki sistem. Oko 1870-te kosmopolitska škola pobornika slobodne trgovine jedino je mogla osjetiti potporu u Britaniji, dok je internacionalno američki sistem protekcionizma mlade domaće industrije zadobio veliku popularnost, posebno u krugu protivnika britanskog imperijalizma. Popularnost američkog sistema protekcionizma protiv britanskog slobodno-trgovinskog svjetonazora leži i u tome što se otvaranje ka britanskom propagiranju slobodne trgovine doživljavalo produženom rukom jačanja britanske imperijalne hegemonije.

Listov protekcionizam ili američki sistem će se kao kontra-pokret raširiti od Sjeverne Amerike i kontinentalne Evrope pa sve preko Bliskog Istoka i do Japana i Australije. Jačanju američkog sistema protekcionizma su doprinijeli Alexander Hamilton, Friedrich List, Henry Clay i Henry Carey. I u onim dijelovima gdje je Britanija dominirala američki sistem nacionalnog protekcionizma je viđen kao anti-kolonijalni otpor britanskom imperijalizmu, tako da sve do Prvog svjetskog rata globalna strujanja su išla u pravcu nacionalizma, protekcionizma i imperijalizma. Indija je samo jedan od niza tadašnjih primjera otpora prema britanskim slobodno-trgovinskim nastojanjima. Bombajska štampa će tokom 1880-tih i 1890-tih uobičajeno pozivati na anti-britanski bojkot. Egipat tokom prve polovine 20. stoljeća je još jedan primjer anti-britanskog otpora. Wafd partija će praviti kampanje kupuj egipatsko. Pozivat će se na bojkot britanskih proizvoda. Taj egipatski anti-britanski sentiment je ujedno bio i kamen temeljac za izgradnju nezavisne nacionalne države. Alexander Hamilton je kreirao naziv američki sistem kojeg će podržati Henry Clay, senator iz Kentuckyja. Centralna banka, protekcionizam, zaštita domaće industrije i subvencioniranje projekata od javnog značaja su bili projekti 1820-tih i 1830-tih koji će kreirati američki sistem. Uz protekcionizam je išao i imperijalizam i kolonijalizam, a Listove ideje o neophodnosti sparivanja protekcionizma i kolonijalizma rođene su unutar Amerike. Britanski otklon od protekcionizma 1846. godine i sve više okretanje prema slobodno-trgovinskim idejama tumačeno je novim vidom težnje Britanske imperije da ovlada globalnim tržištem. Slobodno-trgovinsko otvaranje prema Britaniji smatrano je ekonomskim porobljavanjem.

Listove ideje o sparivanju protekcionzima i kolonijalizma će uzeti maha i u Njemačkoj. Alexander von Bülow će, citirajući Lista, braniti njemački kolonijalizam s očima okrenutim prema Latinskoj Americi, pa će pod njegovom upravom njemački naseljenici (setleri) biti poslani u Costa Ricu. Wilhelm Hübe-Schleiden, član Westdeutscher Verein für Kolonisation und Export (Zapadno Njemačka asocijacija za kolonijalizam i izvoz) je zahtijevao tokom 1880-tih njemačko okretanje ka politici kolonijalizma, Weltpolitik, kolonijalno širenje na prostor Južne Amerike i Etiopije.  Za sam razvoj Njemačkog imperijalizma i ekonomskog nacionalizma ključan je bio momenat Bismarckove podrške Listovim idejama. Na tome je radila i Listova kćerka, Emilie, koja će 1877. godine poslati trotomno izdanje National System Bismarcku. Njemačko jako okretanje protekcionizmu od 1879. godine Emilie je pripisavala upravo utjecaju ideja njenog oca. Njemački protekcionizam i imperijalizam će dobiti svoju potportu i unutar GHS (Njemačka historijska škola). GHS je važio za anti-Manchestertum, antipodnost svemu što je predstavljala radikalno-liberalna mančesterska škola liberalizma koja će imati veliki utjecaj na lijeve ideje o povezivanju ideja slobodne trgovine s pacifizmom i anti-imperijalizmom. U Njemačkoj će unutar ovih previranja nastati i Verein für Sozialpolitik (Asocijacija za socijalnu politiku), 1872. godine, asocijacija koja je stajala protiv mančesterskog liberalizma, judaizma, internacionalizma i anti-imperijalizma. Za ovu asocijaciju sve su to bile ideje i pokreti koji su se protivili njemačkoj naciji i njenim imperijalnim težnjama i uzimanjem imperijalnog mjesta koje joj pripada. Uz GHS-ov anti-mančesterizam je uporedo išao i anti-semitizam.

Anti-imperijalizam slobodne trgovine

Ideje o slobodnoj trgovini nasuprot imperijalizma izrodile su se u samom centru imperijalne zvijeri, Britaniji. S Richardom Cobdenom rodit će se termin cobdenizam što je opet bio sinonim za mančesterizam ili mančesterski radikalno tržišni liberalizam. U Londonu će se 1843. godine prvi put organizovat trans-atlantska mirovna inicijativa a iste godine će James Wilson pokrenuti Economist, glasilo koje će služiti za promicanje ideja mančesterskog liberalizma. Popularnost cobdenizma će voditi formiranju nekolicine lijevo-orijentisanih organizacija koje će promovisati ekonomski kosmopolitizam kao osnovu za mir. Ekonomski kosmopolitizam će biti reakcija na neomerkantilističku eru imperijalnog protekcionizma i kolonijalizma a iz njega će se i roditi moderna liberalna kritika imperijalizma. U tom krugu pobornika ekonomskog kosmopolitizma će se naći Herbert Spencer, Henry George, Vilfredo Pareto, Frederci Passy, Yves Guyot, Henri Lambert te Norman Angell. Richard Cobden je smatrao da propagiranje slobodne trgovine i mira mora ići ruku pod ruku, te se protivio britanskom kolonijalizmu u Indiji. Cobden je kritikovao nasilno imperijalno uspostavljanje slobodne trgovine, kao što je to bio primjer Indije, a to će ga udaljiti od kvekerskog pacifiste Johna Brighta, koji iako sam podržavatelj Cobdenovog trgovinskog anti-imperijalizma, se bojao da bi Britansko napuštanje Indije uzrokovala vakum iz kojeg bi se dalje mogao stvoriti ozbiljan politički haos. Da unutar liberalizma postoje varijacije i račvanja pokazat će tada anglo-kineski sukob (1856-1860). Mančesterovski anti-imperijelizam će naprosto da poklekne pred liberalnim progresivnim utilitarizmom. Jedan od glavnih saveznika Richarda Cobdena bio je John Bowring, liberal benthamitskog kova. Kao konzul u Cantonu i guverner Hong Konga John Bowring će slobodno-trgovinsko neintervencionističko evanđelje baciti pod noge. Za liberala utilitarističkog kova odbacivanje Qingove imperije da otvori svoja tržišta bilo je dovoljno da ustukne od mančesterovskog principa neintervencionizma zarad imperijalističko-nasilnog otvaranja tržišta. To je bio jedan poraz za cobdenitski liberalizam ali ne i potpuno odustajanje od ideje uspostavljanja globalnog mira posredstvom slobodne trgovine.

Novu injekciju pobornicima R. Cobdena dala je knjiga Progress and Poverty Henryja Georgeja (1891). Georgizam je s idejom jedinstvenog poreza na zemlju i pozivanjem na prirodno pravo u komunitarne svrhe našao svoje protivnike među progresivnim liberalima ali i u dijelu irske zajednice zbog protivljenja idejama protekcionizma. Henry George je bio protiv privatnog posjedstva zemlje. Budući da je zemlju smatrao distinktivnim posjedstvom on se zalagao za slobodnu trgovinu i bio je protiv protekcionizma. Avner Offer će kazati kako je George definitivno čovjek ljevice, a tu poziciju zauzima i u Pax Economica. Georgizam će igrati važnu ulogu u promicanju anti-imperijalizma. Američki georgisti, William Loyd Garrison, Frank Garrison, Mark Twain, Herbert Bigelow, će promovisati američki anti-imperijalizam kroz AIL (Anti-Imperialist League). Iako su postojale razlike među cobdenistima i georgistima oba ova anti-protekcionistička pokreta će biti saveznici, a razlike su dominantno počivale na tome što su georgisti bili i radikalniji u uklanjanju bilo kakvih poreza i dažbina na internacionalnu trgovinu.

Godine 1910. Norman Angell će napisati The Great Ilusion, knjigu u kojoj će se Angell poslužiti britansko-cobdenitskim argumentima kako je rat loš po samu trgovinu i po, sve više međuovisna tržišta, u mjeri da i sami pobjednici gube. Angell će postati dosta popularan među lijevo-orijentisanom britanskom publikom, uključujući i socijaliste ILP-a (Independent Labour Party). Angellisam će uzeti maha i unutar feminističkih krugova, pa će njegove argumente prihvatiti Rosika Schwimmer. Sve do 1937. godine The Great Illusion zauzima važno mjesto unutar internacionalne kulture pozivanja na mir a inspirisan ovom knjigom Jean Renoir će napraviti film pod nazivom La Grande Illusion. Jedan od osnivača bostonske asocijacije IFTL (Internationl Free-Trade League), Henri Lambert, će 1918. godine objaviti knjigu Pax Economica. U njoj je protekcionizam označio kao glavnim kamenom spoticanja za ostvarenje mira. IFTL se borio protiv protekcionizma, imperijalizma i društvene nejednakosti. U IFTL su bili socijalisti kao što je Henri La Fontaine i George Lansbury, lider britanske Labour Party.  Među ženskim imenima se izdvajaju Aletta Jacobs, Lizzy van Dorp, Martha Larsen i Lida Gustava Heymann.

U periodu nakon Prvog svjetskog rata, te kada u SAD-u za predsjednika dolazi Woodraw Wilson (1913-1921), samoproklamovani demokrata mančesterovskog liberalizma, na momenat su stvari izgledale optimistično za slobodno-trgovinski anti-imperijalni pokret. Čak će Herbert Quick, čovjek iz Wilsonove administracije, 1919. godine kazati kako se svijet može sada smatrati sigurnom za demokraciju. Globalistička vizija slobodno-trgovinskog međuovisnog svijeta koji živi i surađuje u miru se prelila čak i domen jezika. Esperantisti će proklamovati esperanto budućim jezikom ujedinjenja, jezikom svjetske saradnje i trgovine. Liga Nacija je čak razmatrala da esperanto proglasi svojim zvaničnim jezikom, međutim to nije prošlo budući da francuski nacionalisti nisu imali namjeru da francuski uz engleski izgubi poziciju lingvističkog duopola pod okriljem Lige Nacija. Ubrzo će taj liberalni optimizam da posustane, a u tom će izbiti i Drugi svjetski rat, s nacional-socijalizmom kao pokretom i idejom koja je u svemu bila protivna načelima liberalne Pax Economice. Nakon Drugog svjetskog rata SAD uzmiče od američkog sistema iz 19-tog stoljeća, a već 1946. godine zauzima poziciju: ili ekonomska međusaradnja i mir posredstvom slobodne trgovine ili protekcionizam i ekonomski rat. Američki DOS podržava osnivanje ITO (International Trade Organization. Nakon što DOS napušta After Hull, pobornik ideje o pacifikaciji posredstvom liberallizacije međunarodne trgovine, tu ulogu preuzima Will Clayton. Clayton je gurao evropsku integraciju Evrope usljed čega će se postaviti osnovi za kasnije formiranje EEP (European Economic Community – Evropska ekonomska zajednica) 1957. godine. Nakon što ITO nije formiran njegov substitut je prvobitno bio GATT (General Agreement on Tariffs and Trade) koji će 1995. postati WTO (World Trade Organization). Nakon Velike depresije (1929) i Drugog svjetskog rata liberalna vizija Pax Economica je počela da dobija neke svoje konture, koje su se najprije ogledale u stvaranju nadnacionalnih trgovinskih institucija.

Lijevo obgrljavanje slobodno-trgovinskog svjetonazora

Dok je mančesterski liberalizam širio ideje o slobodno-trgovinskom pacifizmu a njemački GHS Listov imperijalni protekcionizam, dotle je socijalistička internacionala, s različitim viđenjima i povodima, takođe bila pobornik slobodno-trgovinskog pacifizma i nadnacionalnih institucija.

Dok su Marx i Engels dali podršku slobodnoj trgovini, jer je je po njima to bio posljednji stadij kapitalizma koji bi samo doprinio sve većoj saradnji proleterijata i ostvarenju socijalističke revolucije, mančesterski liberali su, naravno, u samom uspostavljanju jednog takvog globalnog poretka vidjeli konačno ostvarenje ideala. Njemački socijalista i predvodnik SPD-a, Karl Kautsky je išao korak dalje pa je marksizam miješao s mančesterskim liberalizmom, a što je u konačnici ga vodili ka tome da podržava slobodnu trgovinu, te da bude čvrsto protiv njemačkog protekcionizma i kolonijalizma. Kautsky je kolonijalizam povezivao s protekcionizmom i stvaranjem kartela, a rješenje je vidio u slobodnoj trgovini, liberalizaciji evropske trgovine i stvaranju Ujedinjenih Evropskih Država. Eduard Bernestein, glasnogovornik SPD-a, će isto tako, pod utjecajem Engelsa ali i britanske slobodno-trgovinske tradicije promovisati ideje o nužnosti slobodnije trgovine, a u isto vrijeme biti žestoki kritičar Listove škole protekcionizma. U Americi će Max Eastman sa svojom sestrom Crystal Eastman uređivati komunistički časopis The Liberator. Max će podržati Wilsonov program svjetskog mira te kao socijalista internacionale podržati princip slobodne trgovine ili otvorenih vrata svuda i za svakoga.

Harlemska socijalistička konferencija iz 1918. godine će u okviru mirovnog programa naglastiti neophodnost slobodne trgovine a zaključne tačke će biti poslane i IFTL-ovom predsjedniku Franku Garrisonu. Podržavanje slobodne trgovine će tako postati domen internacionalne saradnje. Da stvari budu jasne, ni unutar samih socijalističkih krugova nije postojao konsenzus podrške slobodnoj trgovini. Naprotiv, fabijanski socijalisti kao Bernard Shaw će se suprotstaviti britanskim socijalistima što su podržavali slobodnu trgovinu pod utjecajem marksističko-mačesterovskog lijevog krila socijalizma. Bernar Shaw će se zalagati za britanski ultra-protekcionistički socijalizam a u međuvremenu će se zapravo oformiti i marksističko-listovsko krilo socijalizma koje je bilo socijalističko-nacionalnog karaktera i suprotstavljeno socijalističkoj internacionalni naklonjenoj programu Pax Economica. Unutar raznolikih anti-kolonijalnih nacionalističkih pokreta takođe će se roditi ideološki brak između Marxa i Lista. Ipak, 1919. godine socijalističke partije Francuske, Njemačke, Austrije, Britanije i Mađarske će podržati slobodnu trgovinu i međunarodnu slobodu mora. U Britaniji će Labour Party da bude pravi melting pot socijalističkih i mančesterovsko-liberalnih ekonomskih ideja. Marksistički intelektualac, iz Beča, Franz Borkenau je bio veoma kritičan prema ovoj lijevoj socijalističkoj tradiciji nastaloj na fuziji s mančesterskim liberalizmom. On će napisati knjigu, Socialism: National or International (1942), u kojoj će tvrditi da internacionalizam nije socijalistička već liberalna ideja koju je dio socijalista preuzeo upravo od liberala. Uprkos tim internim socijalističkim ideološkim sukobima američki socijalistički internacionalisti će nastaviti sa naslanjanjem na mančestersko-liberalnu viziju svijeta. Za Borkenau sve je to bilo samo domen deluzija i utopije, kada je i sama sovjetska Rusija se okrenula ekonomskom nacionalizmu.

Nedostaci Palenove Pax Economica

Pred kraj knjige Palen se dotiče toga da projekat integracije Evrope nije bilo samo djelo lijevih politika, već i desno-orijentisanih slobodno-trgovinskih partija. EEC je bio evropski mirovno-integrativni projekat kojem će se jedna Britanija priključiti tek 1973. godine i to predvođena konzervativnom Tori vladom Margaret Thatcher. Hladnoratovski odnosi će stvoriti novo pitanje, a to je da li se nakon Drugog svjetskog rata kreira i postepeno realizira radikalno liberalna vizija Pax Economica ili Pax Americana. Palen u ovom dijelu knjige uvodi govor o tri ‘neo’, neomerkantilizmu, neokolonijalizmu i neoliberalizmu. Kao antipod ovim projektima tu je i četvrto ‘neo’, neo-cobdenitska lijeva reakcija koja se izražava kroz masovni Free Trade pokret (Pravedna trgovina). Fair Trade se zalagao za jačanje tržišta trećeg svijeta, etički konzumerizam, te su vrlo nedvosmisleno bili anti-kolonijalno orijentisani. Palen u eri Hladnog rata primijeti smjenu na liberalnoj sceni promovisanja slobodne trgovine a čiji je uzročnik neoliberalizam. Pod pojmom neliberalizam Palen ne govori prema kojoj definicija se određuje niti pravi uvod u sam nastanak neoliberalizma pred sami početak Drugog svjetskog rata. Naprotiv, neoliberalizam smješta odmah u eru kraja zlatnog standarda i nastajanja ekonomskog poretka temeljenog na fiducijarnom novcu plivajućih valuta. Neoliberalizam oličen u čikaškoj i ženevskoj školi, te krščanskoj desnici definiše kao pokret skeptičan prema demokraciji, ljudskim pravima i nacionalnoj suverenosti. Njemu suprotstavlja NIEO (New International Economic Order), lijevi anti-imperijalni projekat jačanja ekonomija dekolonijaliziranih.  

Budući da knjiga Pax Economica mnogo prostora pridaje tradiciji mančesterovskog liberalizma, te kako su se lijevo-orijentisani krugovi spajali s tom tradicijom takav slučaj ipak nije prisutan u govoru o neoliberalizmu. Neoliberalizam je tradicijski neodvojiv od mančesterovskog liberalizma, jer u konačnici zato i jeste ‘neo’. Neka osnovna geneza postanka neoliberalizma seže u 1938. godinu, kada je organizovana pariška konferencija kojoj su nazočili liberali mančesterosvkog kova poput Misesa te poborni ‘neo’-liberalizma, koji su smatrali da je jedini spas liberalizma između prva dva svjetska rata moguć samo ako se raskrsne s tradicijom laissez-faire liberalizma. Novi liberalizam Lippmanna i Rougiera nastaje u vrijeme rasta dvaju kolektivistička ekonomska projekta, nacističkog korporativizma i sovjetske planske ekonomije. Uz to, novi liberalizam pravi otklon od mančesterovskog liberalizma prirodnog prava, te na temeljima progresivnog liberalizma iz 19. stoljeća, se oslanja na code de la route, niz pravila i normativa koji se postavljaju kao put kojim se navodi i stimulište tržište a ne na codes de la nature, prirodni i spontani tržišni razvoj.  Lippmann privatno posjedstvo tumači pravom koje je stvoreno posredstvom zakona a ne kreirano spontano prirodnim pravom. Iako su svi učesnici imali neko osnovno slaganje oko potpore ekonomskom i političkom liberalizmu, te tržišnom mehanizmu formiranja cijena to ipak nije bilo dovoljno da se sprije račvanje na dva bloka, novih liberala koji poput Rüstova su vidjeli aktivnu ulogu države u očuvanju tržišta i drugog bloka koji je stajao na ranijoj tradiciji liberalizma prirodnog prava koji je u mnogome skeptičan prema državnom intervencionizmu. Blok koji je podržavao jaku državu činio je to zapravo iz razloga što su tumačili uspjeh nacizma upravo zbog slabe države koju su preuzeli privatni interesi potom pretočeni u totalitarizam jedne partije. Kakve su sve razlike iznesene i u međuvremenu kreirane među svim učesnicima ove konferencije je dovoljno za pisanje zasebne knjige, ali namjera mi je samo navesti ovu početnu genezu neoliberalizma koja je odsutna u Pax Economica, a kompletan neoliberalizam gotovo pa sveden na Hayeka i M. Friedmana.

Imajući to na umu, Pax Economica je knjiga vrijedna čitanja, sadržajna, te nudi jednu lijevu tradiciju pogleda na tekovine fuzije slobodne trgovine s pacifizmom (neintervencionizam), promicanju jačanja zemalja u razvoju uz borbu protiv modernog nacional-konzervativizma, neomerkantilizma i protekcionizma.