Gradacija i račvanje liberalizma na primjeru Irske - Land & Liberalism

 

Devetnaesto stoljeće, devetnaesto stoljeće. ''The Transformation of the World : A Global History of the Nineteenth Century'', Jürgena Osterhammela je enciklopedija o 19. stoljeću koju valja imati na rafama, pa ako ništa, zbog podsjećanja koliko je važno 19. stoljeće, možda najvažnije? Uglavnom nikad ne pišem o knjigama što čitam, ali ''Land and Liberalism: Henry George and the Irish Land War'' je dobro napisano štivo o transformaciji liberalizma u 19. stoljeću posredstvom rasprave o prirodnom pravu na zemljište. Bitno je to 19. stoljeće. Mogao bi komotno kalendar nove ere da ide od 19. stoljeća. Ova je knjiga ipak o Henryju Georgeu, Land League i, irskom nacionalizmu, malim irskim farmerima 19. stoljeća. Na tradiciji tomizma, temeljenoj na prirodnom pravu, što je nekad bila osnovni stub protiv političkog apsolutizma, u drugoj polovini 19. stoljeća kroz Irish Land War postaje temeljem rascjepa na liberalnoj sceni. Irski katolicizam i katolicizam uopćeno se našao u poziciji balansiranja između konfrontacije individualizma i kolektivizma. U tom ambijentu nastala je enciklika Rerum Novorum 1891., koja je odbila socijalizam braneći privatno vlasništvo ali afirmirajući i nekoliko snažnih republikanskih stavova, kako blagodati prirode pripadaju svima, tomistički potcrtavajući da posesivna prava bivaju ograničena obavezama života u zajednici.

Posezanjem za prirodnim pravom i tvrdnjom da čovjek prethodi državi upućena je ozbiljna kritika socijalnom i progresivnom liberalizmu prema kojem je država bila jedini moralni arbitar. Tako je jezuita Sinn Feiner O'Rahilly kritikovao socijalno-liberalnu poziciju da individualna i kolektivna prava postoje samo i jedino jer postoji država koja ih garantuje. O'Rahilly je napadao i ekonomski marginalizam u kojem je vidio razdvajanje socijalnog nauka o razmjeni dobara od moralno-etičkih sudova temeljenih na općim potrebama zajednice. I unutar Crkve su postojali različiti glasovi, James O'Connor je iz prirodnog prava na život izvodio opće zaključke o odbrani svakog vida vlasništva a ne samo prava na posjedstvo zemljišta. Victor Cathrein je prihvatao tomističku poziciju da svi ljudi imaju pravo na život ali iz toga nije izvodio pravo na posjedovanje zemljišta, štaviše, branio je privatno vlasništvo nad zemljištem na temelju argumenta o prvom zaposjediocu zemlje. Henry George, insistirajući na tezi da zajedničko vlasništvo nad zemljištem proizilazi iz prirodnog prava na život pravi ozbiljnu pometnju unutar liberalne tradicije i njenog odnosa prema prirodnim pravima. Prirodno pravo postaje osnova za egalitarne politike, te sam koncept prirodnog prava postaje složeniji. Korporealni republikanizam se služio prirodnim pravom na život da izvede pravo čovjekova tijela na prirodne resurse.

U reakciji protiv industrijalizacije i idealistički naturalizam je našao svoje mjesto. Irski Land League, koji okupira glavni dio knjige, koristio se romantičarskim pastoralnim slikama u pozivu na povrat prirodnih prava. I u irskoj Americi irska pastoralna spiritualnost stajala je nasuprot anglo-američkog materijalizma. Glede riječi o pravu na zemlju H. George je bio razočaran progresivnim liberalima koji su reformu zemljišta vidjeli u uklanjanju restrikcija oko njene kupovine i stvaranju uslova da ona u što većem opsegu bude izložena tržištu.

Progresivni liberali, ipak, nisu zagovarali laissez-faire i individualna prava, temeljena na prirodnom pravu naturalističke harmonije. Oni su pitanje privatnog ili kolektivnog prava na posjedovanje zemljišta posmatrali progresivno-utilitarilistički. Progresivni liberalizam otvara vrata liberalnoj intervencionističkoj državi, pa je tradicija pozivanja na prirodna prava vulgarizirana, smatrana arhaičnom i nedostatnom za moderni progres. Liberali poput Thorolda Rogersa bili su protiv nacionalizacije zemljišta ali u isto vrijeme i kritičari georgizma i libertarijanizma. Progresivni liberali su nijekali postojanje bilo kakvih prirodnih prava, te su svoje stavove temeljili na nacionalnim interesima, javnom dobru, ekonomskoj isplativosti i progresu.

To su već bile jasne crte razlaza unutar same liberalne misli koja u 19. stoljeću doživljava vidnu transformaciju i, čini se kao i svaka ideja, postaje viševarijantna. Robert Flint, liberal, smatrao je tako da su sva prava društveno dogovorena. Land War je stvorio rat na liberalnoj sceni a progresivni liberalizam je uzmakao od naturalističko harmonijskih pozicija i otvorio vrata društvenom dogovoru o progresu.

Iako je Henry George bio protiv privatnog posjedstva zemlje budući da je zemlju smatrao distinktivnim posjedstvom on se zalagao za slobodnu trgovinu i bio je protiv protekcionizma. To se nije baš dopadalo nekim irskim zajednicama koje su Georgu to i zamjerale. Što je bila svojevremeno liberalno whigovska pozicija o prirodnom pravu za progresivne liberale to je postala omča. James Stephen, suradnik magazina ''Pall Mall Gazette'', bio je još jedan u nizu liberala koji se protivio prirodnom pravu. Thomas Hill Green je intervencionizam i državni progresivizam branio na temelju društveno dogovorenih institucija.

Progresivni liberali su pozivanje na prirodno pravo Henryja Georgea, Land League i klasičnih liberala smatrali opasnom i radikalnom idejom koja je onemogućavala progres. Na ekonomskoj sceni ideološki rat se poveo protiv marginalista.

Irish Land War je za Irce predstavljao konačni sukob demokracije i aristokracije. Pozivanje na prirodna prava bio je eho abolicionista u težnji za ostvarenjem irske slobode van anglo-američke dominacije. Uz otpor Britaniji Irci su gradili i nacionalni romanticizam. U tom otporu i promovisanju pastoralnih slika harmonične prirode postojao je i antagonizam spram liberalnog kapitalizma. Irski, dominantno agrarni pokret otpora, stasavao je u okvirima agrarno-republikanske politike. U tom otporu Britaniji nastao je i pan-selticizam, škotski i irski povik protiv britanske kapitalističke imperijalne kulture. Pan-seltička agrarna kultura sadržavala je romantičarske invokacije o uzvišenosti duhovnog nad materijalnim što se najbolje može vidjeti u tadašnjoj poeziji. Irski agrarni revolt, uz georgizam, je promijenio sliku liberalizma širom Atlantika. Liberalizam je u konfrontaciji s Land League i pobornicima H. Georgea ustuknuo od tradicije prirodnih prava. To se mijenja tokom 1960-tih godina kada se na liberalnoj sceni, sada u odbranu privatnog posjedstva, prirodno pravo nanovo buni, samo u jednom drugom ambijentu i geopolitičkim odnosima. Kakav je stav bio prema pozivanju na prirodna prava i kako se najlakše moglo prepoznati po oratorstvu nečiji amerikanizam svjedoči George Bernard Show. On će kazati kako je, slušajući H. Georgea u Memorial Hall u Londonu, odmah znao da je riječ o nekom Amerikancu jer je govorio o slobodi, pravdi, istini, prirodnom pravu i, drugim čudnim praznovjerjima 18. stoljeća.